Moja je radost slomljena
Izrael gađao svadbu u Gazi, ubio članove obitelji: "Nemam želju za životom"

Dugo odgađano vjenčanje završilo je razaranjem nakon što je izraelsko topništvo pogodilo zgradu u Gazi, usmrtivši članove obitelji. Vjenčanje Mustafe i Nesme al-Borsh bilo je, razumljivo, skromno, s obzirom na uvjete u Pojasu Gaze.
Nesma je otišla u kozmetički salon, iznajmila bijelu haljinu i fotografirala se sa svojim mladoženjom Mustafom. Ceremonija i slavlje održani su u šatoru u četvrti Tuffah u istočnom dijelu grada Gaze, uz prisutnost svega 40 ljudi.
„Neću reći da je to bio dan vjenčanja o kojem sam oduvijek sanjala, ali s obzirom na teške uvjete u kojima živimo, pokušali smo ukrasti nekoliko sretnih trenutaka – i uspjeli smo“, rekla je Nesma, piše Al Jazeera.
Ti sretni trenuci ubrzo su im oduzeti. Kako se prošlog petka slavlje privodilo kraju, izraelsko granatiranje pogodilo je zgradu pokraj šatora.
Meta napada navodno je bila ustanova za strukovno osposobljavanje kojom upravlja Ministarstvo obrazovanja Gaze, a koja je tijekom rata pretvorena u sklonište. Par je planirao ondje živjeti nakon vjenčanja.
Plamen se dizao iz zgrade; prašina, dim i krikovi ispunili su područje. Mladenci su stajali u šoku, nesposobni shvatiti što se događa oko njih, dok se njihov dan vjenčanja pretvarao u tragediju.
Od mladoženje do spasioca
„Odmah sam zgrabio ruku svoje mladenke i poslao je s mojim rođakinjama koje su upravo otišle. Zatim sam skinuo sako od vjenčanog odijela i potrčao s ostalim muškarcima spašavati ljude u zgradi“, rekao je 29-godišnji Mustafa za Al Jazeeru iz Halave, kampa za raseljene osobe u gradu Gazi, blizu Tuffaha.
Granatiranje je izravno pogodilo drugi kat škole, gdje je bila smještena Mustafina obitelj s drugima. Pogodilo je i učionicu koja je bila pripremljena za život mladog para. Sve što su pripremili za vjenčanje izgorjelo je.
„Pomagao sam izvlačiti tijela i spašavati ranjene, a izvukao sam i svog nećaka koji je bio teško ozlijeđen po cijelom tijelu“, rekao je Mustafa.
Pozvana su kola hitne pomoći, ali su hitne službe trebale izraelsko odobrenje za ulazak u područje.
„Čekali smo više od dva sata da kola hitne pomoći stignu, ali im s izraelske strane nije bilo dopušteno ući“, dodao je. „Situacija je bila neopisivo zastrašujuća. Čuli smo udare i granatiranje oko nas".
Nakon više od dva sata, kolima hitne pomoći naposljetku je dopušten ulazak kako bi evakuirali ranjene i mrtve.
Nakon što su timovi civilne zaštite evakuirali sve iz zgrade i uputili ih na sigurnije mjesto, preuzeli su tijela žrtava. Obitelji su ponovno raseljene u skloništa za interno raseljene osobe unutar grada, ostavljajući iza sebe svu svoju imovinu.
„Od tog dana još uvijek nosim svoje vjenčano odijelo“, rekao je mladoženja Al Jazeeri, pokazujući na svoju bijelu košulju i hlače.
„Ovdje je mrlja krvi mog osmogodišnjeg nećaka Mohammada, koji je preminuo dva dana kasnije od zadobivenih ozljeda“, rekao je Mustafa.
Ponovljena odgađanja
Mustafa se zaručio s tada 22-godišnjom Nesmom nekoliko mjeseci prije nego što je u listopadu 2023. započeo izraelski genocidni rat protiv Gaze. Njihovo je vjenčanje bilo zakazano za taj mjesec.
„Moj je stan bio potpuno spreman: spavaća soba, garnitura, kuhinja. Moja zaručnica i ja uložili smo velik trud u odabir svakog komada“, rekao je Mustafa, pokazujući fotografiju stana koji je bio dio obiteljske kuće u Jabaliyi, na sjeveru Gaze. Kasnije je uništen.
Par je s obiteljima preživio bombardiranje, glad i višestruka raseljavanja, zbog čega se ideja o vjenčanju činila nemogućom.
„Naše su nas obitelji povremeno pritiskale da se vjenčamo jer se rat odužio, ali oboje smo odbijali“, rekla je Nesma, uz Mustafino kimanje. „Stalno smo se pitali kako možemo slaviti ili održati vjenčanje usred rata i raseljavanja".
Ideju o braku dodatno je udaljila Mustafina tuga nakon gubitka dvojice starije braće tijekom rata: jednog u prosincu 2023., kada je bombardiran njihov dom u Jabaliyi, i drugog u ožujku 2025., tijekom druge polovice rata.
„Gubitak moje braće bacio je golemu sjenu tuge na nas, posebno na moju majku, koja ne može prestati plakati kad ih se sjeti“, rekao je Mustafa, pogledavši majku koja je slušala razgovor.
Nakon što je 19. siječnja 2025. započelo primirje, par je odlučio nastaviti s planovima za vjenčanje, vjerujući da je rat završio. No ubrzo se ponovno rasplamsao.
„U to je vrijeme kuća mog ujaka u Jabaliyi još stajala, pa smo odlučili uzeti stan ondje i počeli ga pripremati. Moja je mladenka počela pripremati sebe i svoju odjeću. Ali bili smo šokirani kada je rat ponovno izbio sredinom ožujka 2025.“, rekao je Mustafa.
S povratkom rata, oboje su bili prisiljeni pobjeći s obiteljima iz sjeverne Gaze na zapad grada Gaze, gdje su živjeli u šatorima u teškim uvjetima sve dok drugo primirje nije stupilo na snagu 10. listopada 2025.
Sklonište
Nakon što je u listopadu objavljeno primirje, Mustafa i njegova obitelj preselili su se u sklonište u četvrti Tuffah, oko pola kilometra od takozvane „žute linije“, iza koje Izrael zadržava kontrolu u Gazi.
„Željeli smo pobjeći od života u šatorima tijekom zime, pa smo odlučili preseliti se u školu unatoč zabrinutosti zbog njezine blizine žutoj liniji“, rekao je.
Nakon obiteljskih razgovora, obje su se obitelji složile da se vjenčanje održi 19. prosinca, uz skromno slavlje u šatoru uz sklonište.
„Kad je datum određen, pripremio sam što sam mogao. Druge raseljene obitelji u skloništu pomogle su mi i osigurale nam učionicu. Sve je izgledalo da ide dobro“, rekao je Mustafa.
Mustafa je rekao da nikada nije očekivao napad na sklonište, jer je ondje bio smješten velik broj raseljenih obitelji, okolna četvrt bila je gusto naseljena, a područje se nalazilo izvan žute linije. Obrazovni centar nalazio se na području s kojeg su se izraelske snage povukle, u skladu s dogovorom o primirju.
Unatoč primirju, zabilježene su stotine izraelskih kršenja, pri čemu je u ponovljenim napadima posljednjih mjeseci ubijeno više od 400 Palestinaca. U granatiranju zgrade pokraj svadbenog šatora poginulo je osam osoba, svi susjedi i rođaci Mustafine obitelji koji su se sklonili na drugom katu, rekao je.
Ponovno raseljeni
„Među ubijenima su bili majka, njezin suprug i njihovo dijete, kao i moj mladi nećak, koji je samo nekoliko trenutaka ranije plesao od radosti“, rekao je Mustafa.
„Koje opravdanje postoji za napad na te ljude? I koji sam zločin počinio da se meni i mojoj mladenki ukrade radost na dan našeg vjenčanja?“
Par sada ponovno živi odvojeno sa svojim obiteljima zbog novog raseljavanja i nedostatka mjesta za zajednički život.
„Svaki put moram početi ispočetka. Postoji li veća patnja od ove?“, dodao je Mustafa očajno.
„Ja sam raseljen, moja mladenka je raseljena, naše obitelji su raseljene, živimo u šatorima s rodbinom".
„Inzistirali smo na tome da održimo vjenčanje tijekom rata, ali rat se vratio u tren oka – baš na dan našeg vjenčanja“, rekla je Nesma s očima teškima od tuge.
„Moja je radost slomljena. Nemam želju za životom. Sve ovdje djeluje mračno i nema mjesta za sreću, ni za jedan jedini korak".
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare